Marko Ramljak - šibenski virtuoz, rođen je 06.02.1973. godine. Od svoje devete godine svira violinu i ubrzo pronalazi ljubav prema još jednom instrumentu – gitari. 1993. god., tijekom boravka u Južnoj Africi započinje njegova karijera u bandu popularnog pjevača Kreesan Pillaya. Boravak u Africi obogatio je njegov osebujan izričaj i nadopunio izniman talent što se i osjeti u njegovim izvedbama. Što kaže o svemu EKSKLUZIVNO za LUDILO.HR...
Po povratku u Šibenik, pridružuje se lokalnoj Irish folk grupi „Secret Life“ koja vrlo brzo osvaja publiku.
1999. pruža se nova prilika i Marko počinje suradnju sa jednim od najuglednijih muzičara domaće scene – Gibonnijem.
Osim sa Gibonnijem, Marko iza sebe ima niz suradnji sa mnogim uglednicima naše scene, a posebno izdvajamo suradnju s Matijom Dedićem, Vlatkom Stefanovskim, „Quartet Sensitive“, „Hot Club Zagreb“, te mnogim drugim velikanima.
Album prvijenac „Marko Ramljak“, izdan 2004. god. nosi devet pjesama u potpunosti autorskih radova Marka Ramljaka.
Neklasična instrumentalna glazba s ovog albuma, uz iznimku posljednje pjesme, predivne balade „Rainbow“ u kojoj Marko preuzima i vokalnu ulogu, korak je naprijed od domaćih glazbenih uradaka na koje smo navikli i ujedno i prvo izdanje na sublabelu Dallas Recordsa – Lumbrella Records, čiji osnivač je Gibonni.
Album je prožet sinfonijom različitih glazbenih izričaja ukomponirane u do sada neispričanu priču.
Matija Dedić (klavir), Damir Šomen (bubnjevi), Henry Radanović (gitara/bas gitara), Matko Petrić (udaraljke), Eduard Botrić (klavijature) i Marijan Brkić (gitara/bas gitara) samo su upotpunili cjelokupni dojam i doveli ovaj album do samog vrha. Album su producirali Marijan Brkić i Marko Ramljak, fotografiju potpisuju Jakov Teklić i Boban Pantić,a dizajn je djelo Mladena Vukšića.
Drugi abum, također u izdanju Dallas Recordsa, izdan je 2008. godine uz suradnju Matije Dedića (klavir), Kristijana Terzića (klavijature), Marka Matoševića (bubanj), Dalibora Dade Marinkovića (bubanj), Luke Veselinovića (bas), Marka Reljanovića (bas), Nina Nimca (irski bazuki/gitara) i Matka Petrića (perkusije) i pokupio je samo najbolje komentare domaće i strane glazbene kritike.
Od osam pjesama na albumu, pet potpisuje sam Marko Ramljak, dvije su djelo Nina Nimca, a albumu je dodana i pjesma „Mambo for Ruth“, djelo jednog od najpoznatijih jazz glazbenika Charlieja Hadena koju je napisao svojoj supruzi, pjevačici Ruth Cameron.
U svakom slučaju, oba albuma su hvale vrijedna i neće ostaviti ravnodušnima niti najzahtjevniju publiku, a njegova priča tek treba da se ispriča....Ovo je tek početak!
1. Široj javnosti ste poznati po suradnji sa Gibonnijem. Kako je došlo do te suradnje?
U Šibeniku sam 1997. svirao sa bendom „Secret Life“ s kojim sam snimio video spot Trliš (irski instrumental) kojeg je Gibo vidio na tv. Trebala mu je violina za pjesmu „Neznam plesat“ sa albuma „Judi, zviri i beštimje“ i tako je sve počelo. Pjesmu sam snimio a njemu se svidilo kako sam odradio posao i onda mi je predložio da se pridružim njegovom bendu koji je tada bio u oformljivanju za turneju. Pristao sam na poziv jer su mi se svidjele pjesme sa albuma a i sam Gibo jer strasno vjeruje u ono sto radi.
2. Prisutni ste na domaćoj i stranoj sceni već dugi niz godina. Koja suradnja vam je ostala u najljepšem sjećanju?
Teško je reći koja je suradnja ostala u najljepšem sjećanju. Po meni od početka pa do sad je sve jedna velika turneja. Možda ipak iz neke sentimantalnosti i melankolije za godinama koje su odavno prosle ona u Južnoj Africi jer tada sam se prvi put našao u ulozi profesionalnog glazbenika koji je svirkom otplaćivao rentu i putovao po zemlji koja obiluje takvim ljepotama da sam se stvarno ponekad osjećao kao da sam u Disneylandu.
3. Koliko je suradnja sa Kreesan Pillayom promijenila Vaš pogled na glazbu?
Pa ipak je ta suradnja bila prvi ozbiljni posao koji sam dobio kao gitarist. Glazba koju smo svirali je bila pop rock sa primjesama afričkog groovea i sigurno je ostavila trag u mojem pristupu jer ono sto me je najviše oduševilo je fantastična ritam sekcija koju afrikanci imaju u krvi. To sam vidio i osjetio iz prve ruke a onako mlad 1993. godine udarilo me točno u plexus. Svirati sa što vise glazbenika je velika čast jer imaš konstantno neku vrstu reanimacije. Nikad nije isto. Uvijek se mijenjaš i u mijenjanju se učis, a to je velika privilegija.
4. Različiti žanrovi i kulturni izričaji su sažeti na Vašim albumima. Koji bi ste izdvojili kao najutjecajniji?
Pa baš afrički ritmovi, ali isto tako i utjecaj regije u kojoj živim. Dolazim sa Balkana i ok je koketirati sa drugim kulturama ali isto tako nesmije se zaboraviti odakle dolaziš. Na Balkanu postoji ogroman glazbeni resurs koji jos nije istražen u potpunosti.
Nedavno sam imao jedan zanimljivi projekt sa fantasticnim glazbenicima iz Bugarske (Balkan Horses Band) i preplašio sam se kad sam osjetio kroz glazbu kao da sam došao kuci. Toliko rasterećen utjecaja zapada i ostalih kultura osjećao sam se kao da sam našao sebe jer to je sa ovih prostora i to se nemože ignorirati. Nevjerovatna glazba! Predivno iskustvo....
5. Tko Vam je uzor?
Ima ih dosta ali onaj najveći je ipak Jimmy Hendrix! On je svirao iz srca i to se nemože poreći! Otišao sam mu na grob kad sam bio u USA . On je umro ali nas nikad nije napustio.
6. Iako iza sebe imate dug niz godina uspješne glazbene karijere, na prvijenac se čekalo dosta dugo. Nagrade Status, samo pozitivne kritike i reakcije publike...što je bilo presudno za prvi korak?
Stara odjeća u ormaru je kao glazba koju nisi realizirao ili nisi uspio realizirati tokom godina. Jednostavno nisam mogao izdrzati u tom nekom začaranom krugu u glavi jer kad jedanput stavis kartu na stol moras poceti razmišljati koja bi bila sljedeća a to mi je očajnički trebalo. Želio sam ići naprijed i promijeniti se pa sam odlučio snimiti album sa pjesmama koje sam snimio u svom kućnom studiu i staviti ih pred ljude. Kako sam najbolje znao tada u tom periodu.
7. Mnogi navode „faktor x“ kao nužan faktor za uspjeh na sceni. Što za Vas on predstavlja?
Taj faktor X po meni je imati stav. Imati stav je suočiti se sa samim sobom i smoći snage za reći ono što ti je na pameti pa bilo to u glazbenom ili bilo kojem drugom smislu. Ljudi to prepoznaju i kažu ako im se sviđa ili ne.
8. Što možete savjetovali mladim glazbenicima?
Dok je motiv ljubav i ona prava mučnina u želucu, onda je dobro. A ako nije tako onda je obično motiv pogrešan. Danas ima puno onih koji žele bit poznati pa se zato brzo pojave a još brže i nestanu. Stvari moraju imati neki svoj tempo.
9. Tko je Marko Ramljak u privatnom životu?
Oni koji čitaju ovo a imaju obitelj i djecu znaju kako je kad imas godinu dana staru kćer.Trčiš i rješavaš probleme. Ja sam otac i sretan sam sto mi je brak stabilan. Potrebno je puno tolerancije i razumijevanja da bi uopće imao privatan zivot.
10. Za kraj...Kakvi su Vam planovi za 2010. god.? I možemo li očekivati u skoro vrijeme novi album?
Ova godina će biti dosta aktivna. Baš završavam snimanje novog Gibonnijevog albuma. Odmah zatim kreće i turneja. Imat ću neke izlete sa Balkan Horses Bandom po Evropi a i spremam treći album koji me puno veseli jer će bit bačena i treća karta jer ću tada morati dobro promisliti koja će biti sljedeća, a to je ujedno i smisao svega.
By: Suzana Čelić
Komentari
(3)
...
napisao Urednik , Siječanj 22, 2010
napisao Urednik , Siječanj 22, 2010
Hvalevrijedan intervju - bravo!
Votes: +2
report abuse
vote down
vote up
